Poštovani g. premijeru Kurti,
Poštovani ambasadore Davenport,
Poštovani ambasadore Szunyog,
Zamenice premijera Redžepi,
Gospođo ministarko Haxhiu,
Poštovani predsednici opština,
Zamenici ministara i svi prisutni,
Uključujući sve prisutne koji nas prate onlajn u ovoj diskusiji u kojoj govorimo o izuzetno važnoj temi, životima naših građana, posebno naših žena i devojaka.
Realnost je sledeća: bezbednost žena nije zagarantovana čak ni unutar zidova njihovog doma. Ova činjenica je dodatno potvrđena u poslednje dve godine kada se svet suočava sa pandemijom i kada je rodno zasnovano nasilje uzelo maha.
Već je poznato da je globalno broj žrtava rodno zasnovanog nasilja dostigao vrhunac. Stoga se s pravom naziva „pandemijom u senci“. Ali ne možemo i nikako ne smemo da ćutimo, niti da posmatramo takvu situaciju. Ne samo reakcija, već nam je potrebna zajednička akcija bez razlike protiv ovog globalnog zla. Jer ćutanje i nedelovanje protiv takve pojave, čini nas saradnicima u ovoj nepravdi.
Reči nikada nisu dovoljne u ovom angažovanju, tako da u tom pogledu moramo delovati konkretno: potrebno je da pratimo stroge protokole za spasavanje, rehabilitaciju i ekonomsko osnaživanje preživelih od rodno zasnovanog nasilja.
Naše društvo je kroz istoriju mnogo puta dokazalo da ume da prevaziđe podele i nađe snagu da se suoči sa zlom.
Zato danas, pred ovim fenomenom, ne treba da budemo samo posmatrači i izveštači, već u krajnjoj liniji i preventivni.
Društvo će biti bezbedno samo kada se žene budu osećale bezbedno na poslu, na ulici i u svojim domovima. Mi, institucije zemlje, moramo da pružamo i garantujemo ovu sigurnost. Međutim, prijavljivanje i tretiranje nasilja ne može biti ograničeno samo na formalni i pravni aspekt. Moramo da uradimo više i da razumemo više kroz analizu stvarnih uzroka i razumevanje tereta posledica.
Pružanje usluga podrške preživelima je najmanje što možemo da uradimo kao društvo, to je prvi nivo reagovanja, to je zakonska obaveza, ali pre svega ljudska obaveza.
Ključni korak ka obezbeđivanju bezbednosti je obezbeđivanje sigurnosti života koji se živi sa dostojanstvom, jednakošću i jednakim mogućnostima.
Stoga su, pored hitne fizičke i mentalne zdravstvene zaštite, siguran smeštaj, psiho-socijalno, zdravstveno i pravno savetovanje, održivo utočište i zapošljavanje od ključne važnosti za njihovo dugoročno osnaživanje. Ne postoji bolja zaštita za preživele rodno zasnovanog nasilja od njihove finansijske nezavisnosti. Ovaj cilj mora biti naš svakodnevni cilj. Ovo ne bi pomoglo samo ženama i devojkama lično, već i našem društvu kolektivno.
Pionirka feminizma, spisateljica Virdžinija Vulf (Virginia Woolf), pre skoro jednog veka je govorila da bi žena mogla da piše književnost, mora da ima novac i sopstvenu sobu, ove polazne tačke rodne ravnopravnosti. A papir i soba tog vremena, su obrazovanje, osamostavljivanje i ekonomsko osnaživanje naših dana.
Poštovani učesnici,
Izveštaj kosovske policije otkriva porast rodno zasnovanog nasilja u našoj zemlji. U 2020. godini registrovano je 2069 slučajeva nasilja, dok smo u godini za nama 2456 slučajeva. Ovo povećanje trebalo bi da probudi našu svest i aktivizam protiv rodno zasnovanog nasilja, jer od ovih slučajeva iz 2021. godine, u 1986 slučajeva, žrtve su žene i devojčice, a samo 500 dečaka i muškaraca.
Trenutne statistike predstavljaju neprijatnu sliku, ali ne smemo ostati samo taoci brojki, kao što ne treba da prestanemo da pokušavamo da te brojke smanjimo svaki dan i sve više.
Srećna sam zbog činjenice što je Vlada usvojila Nacionalnu strategiju zaštite od nasilja u porodici i nasilja nad ženama za period 2022-2025. godine, izuzetno važan dokument i jedno od naših osnovnih opredeljenja za konkretno delovanje u tom pravcu, kao i akcioni plan koji je došao zajedno sa ovom strategijom. Dok ga neki mogu videti samo kao još jedan dokument, činjenica da je njegovo usvajanje prioritetno i realizovano u predviđenom roku, a istovremeno je Istambulsku konvenciju učinio dokumentom vodičom, čini me da verujem, i zaista želim da verujem, da će se angažovanje u ovom pravcu tretirati sa prioritetom i hitnošću, kako i zaslužuje.
Da bismo zaustavili ovu epidemiju nasilja, kao što smo obećali na Samitu demokratije Sjedinjenih Američkih Država, radićemo na povećanju minimalnih kazni za počinioce izjednačavajući ih sa aktima terora – jer nasilje u porodici je teror, ali za razliku od drugih akata, to je teror koji žrtva doživljava konstantno, svakoga dana njenog života.
Konačno, ovaj napor bi trebalo da bude praćen unapređenjem prateće infrastrukture za socijalno stanovanje i ekonomsko osnaživanje osoba koje su preživele rodno zasnovano nasilje.
Trenutno postoji samo osam skloništa na čitavom Kosovu za žene koje vode nevladine organizacije. Garantovanje finansijske i budžetske održivosti za skloništa ostaje jedan od najozbiljnijih nasleđenih problema, ali nesumnjivo i obaveza da ga svi s prioritetom tretiramo i uskoro rešimo.
Stoga, zajedno, uključujući i diskusiju na ovim okruglim stolovima, treba da pronađemo model finansiranja ovih skloništa kao preduslov za dostojanstven tretman preživelih rodno zasnovanog nasilja.
Ovakva skloništa daju sveobuhvatan i važan doprinos reintegraciji žrtava porodičnog nasilja. Pored smeštaja i skloništa, preživele dobijaju i psiho-socijalne ili zdravstvene usluge. Ali iznad svega, one nalaze krov daleko od krova kuće, pod kojim bi se na kraju krajeva trebale osećati bezbedno.
Ne smemo dozvoliti dvostruku viktimizaciju preživelih rodno zasnovanog nasilja, zato dostojanstven i dugotrajan smeštaj i tretiranje nisu kraj angažovanja za njih. Moramo prevrnuti svaki kamen da osposobimo svaku od ovih preživelih da stvore sredstva za samoizdržavanje, i treba da se podrže i ojačaju svoje napori i ambicije za nezavisnost i finansijsku stabilnost. Ispunićemo ovu državnu obavezu, kada svaka od njim, baš svaka, ne izostavljajući nijednu, bude imala siguran izvor prihoda, kao garanciju svoje životne stabilnosti, daleko od nasilja i zaštićene od nasilja, i neophodnu spremu i obuku za garantovanje održivosti ove nezavisnosti, gde će takođe doprineti našem društvu.
Ovo ekonomsko osnaživanje podrazumeva ne samo njihovu sigurnost, već i izbegavanje svake mogućnosti ponovne zloupotrebe.
Moramo konačno shvatiti da osnaživanje žena i rodna ravnopravnost doprinose boljem i ukupnom ekonomskom učinku društva i naše države i omogućavaju nam da ispunimo cilj inkluzivnog i prosperitetnog društva.
Naš cilj je da imamo humano, pravedno i zakonito društvo u kome žene rame uz rame sa muškarcima doprinose boljem Kosovu.
Dakle, što je manje žrtava rodno zasnovanog nasilja, to je viša stabilnost države, naprednije i sigurnije društvo, pogodnije okruženje za ekonomski razvoj i veće i šire društveno blagostanje.
Na kraju, želim da kažem da, iako je pristup i stvaranje mogućnosti za pristup socijalnom stanovanju pravi i neophodan korak da se doprinese rešavanju ovog fenomena, kolektivna društvena angažovanost za garantovanje sigurnosti kod kuće za svaku devojku i ženu omogućava nam dugoročno rešenje i služi kao prevencija od ovog problema. Dug je put pred nama, ali naša volja i odlučnost da branimo svaki život i da podignemo svest u svakom sloju društva je nepokolebljiva.
Hvala vam!