Predsednica Republike Kosovo, gospođa Atifete Jahjaga boravi u London, gde prisustvuje Globalnom Samitu za sprečavanje seksualnog nasilja u konfliktu.
Domaćin Samita jeste Britanski inostrani Sekretar, William Hague, dok zajednički domaćin jeste Posebni izaslanik Visokog Komesara OUN-a za izbeglice, gospođa Angelina Jolie.
Samitu, koji je najveći međunarodni samit ikada održan za ova pitanja, prisustvuju visoki predstavnici iz celog sveta, predstavnici iz Organizacije Ujedinjenih Naroda , inostrani ministri raznih zemalja. Takođe je prisutna i Visoka Predstavnika EZ-e za Inostranu Politiku i Bezbednost, gđa. Catherine Ashton.
Predsednica Jahjaga danas posle podne se obratila Samitu jednim govorom, koji u potpunosti donosimo u nastavku.
Poštovani Ministri,
Dame i gospodo,
Zadovoljstvo je da vam se danas ovde obratim kao predstavnica jednog društva koja je bila duboko pogođena od represije i rata. Trauma od koje patimo jeste tema ove važne diskusije ovde u London, kao i način na koji se suočavamo sa njim.
Često u zemljama obuhvaćenih ratom, zbog takmičarskih prioriteta u našoj internoj agendi i potrebe za kretanje napred, mi zaboravljamo kolektivne traume koje smo preživeli.
Ali, ukoliko se zločini prošlosti ne adresiraju, posebno torture i teška kršenja ljudskih prava, neće biti obnove. Naprosto, neće biti mira.
Želim da čestitam Sekretara za inostrane poslove, g.Hague i britansku vladu za razumevanje socijalnih, psiholoških i kulturnih posledica konflikta, te hitnu potrebu za sprečavanje ne kažnjavanja, koja često prati ovaj zločin.
Seksualno nasilje u kontekst sukoba – i u bilo kom drugom kontekstu – jeste tortura, i verujem da je velika potreba za menjanje vokabulara i da se kao takvom obratimo. Sprečavanje ovog oblika torture će biti sprečavanje jedne velike nepravde. Mi nismo mogli da i dalje tretiramo seksualno nasilje u konfliktu kao jednu kolateralnu ratnu štetu.
Ukoliko ne adresiramo seksualno nasilje tokom rata, mi onda pokazujemo samo polovinu priče o ratu, jer ova vrsta ratnog zločina ne samo što žrtvuje one koji su direktno pogođeni, nego isto tako se pogađaju i porodice i zajednica oko njih.
Svako iskustvo može pomoći da se više razume ovaj kompleksni fenomen, a isto tako i Kosovo može doprineti u ovome aspektu.
Kao što mnogi od vas prisutnih u ovoj dvorani znaju, petnaest godina ranije mi smo nasledili jednu razorenu zemlju. Rat na Kosovu je za sobom ostavio deset hiljada ubijenih civila, milion i petsto hiljada stanovnika Kosova – raseljenih, mnogo žrtava torture, fizičko razaranje i u nasledstvo jedno neprijateljstvo i etničko čišćenje koje su sprovele srpske snage.
Tokom rata na Kosovu, seksualno nasilje je upotrebljeno kao jedan “teroristički instrument“, kao ga je okvalifikovao i sam Međunarodni Sud za ratne zločin u bivšoj-Jugoslaviji, jedan instrument terora upotrebljen tokom etničkog čišćenja radi osiguranja da se ljudi više nikada ne vraćaju u svoje domove, i ukoliko se i vraćaju kod svojih zajednica , oni će se prisiliti da doživotno ispaštaju rane večno ostavljene od tih događaja. Imali su za cilj da zaseje mržnju i da nastavljaju rat i nakon okončanja rata u bojno polje.
Silovanje je upotrebljeno u cilju razaranje porodica, ponižavanja žena, i nipodaštavanja muškaraca, koji se obično smatraju zaštitnicima porodice.
Ali, žrtve ovih zločina su bile duboko ranjene, ali ne i slomljene.
Naša obnova od rata nije bila laka. Bilo je potrebe za vojnu intervenciju i plemenitost međunarodne zajednice, i volje od strane naših građana da bismo stigli ovde gde smo danas. Isto tako bilo je potrebe za hrabrost i političku volju za iznalaženje originalnog rešenja, stvorenih upravo za naš kontekst, za ove strašne događaje.
Silovanje u ratu i dalje ostaje jedna teška tema za adresiranje na Kosovu, kao što je i u vaše poštovane zemlje. U naše društvo, žene su doživele najteži napad. Osećale su se izolovane, nesposobne da govore o nezamislivom zločinu, u vreme kada priče o žrtvovanju svakoga su doprinele nacionalnom toku državotvornosti, i kada izvršioci ovih zločina su pobegli nekažnjeni.
Neka tretiranja imaju zakonsku dimenziju. Seksualno nasilje je poznato kao ratni zločin i zločin protiv čovečanstva od Suda za Ruandu i Međunarodnog Suda za ratne zločine u Jugoslaviji 1995 godine. Ova vrsta zločina je bila obuhvaćena u optužnici protiv Predsednika Jugoslavije, Slobodana Miloševića i drugih rukovodilaca, ideologa balkanskih ratova iz 1990-tih godina. Žene i muškarci, žrtve ovog strašnog nasilja, su se ujedinili da bi izvršioce ovih dela doveli pred međunarodnom pažnjom i međunarodnom pravdom.
Ali, za žrtve, silovanje kao ratno sredstvo nije bila samo zakonska kategorija koja će se tretirati sa jednim zakonsk
Ovaj post je takođe dostupan na jeziku: SQ