21. april 1999. godine, jedan dan, četiri lokacije, jedan zločin snaga genocidnog režima Srbije.
Istog dana, u raznim delovima Kosova, srpske zločinačke snage hladnokrvno su ubile desetine nevinih civila, ostavljajući za sobom samo bol, sećanja i poziv na pravdu koji nikada nije prestao.
U Graštici kod Prištine, 60 muškaraca je brutalno ubijeno iz dugačke kolone raseljenih ljudi iz sela u oblasti Golaka, koji su pokušavali da se spasu. Njihova tela su bačena u reku, jeziv pokušaj da se prikrije zločin.
U Nakaradi kod Kosova Polja, 16 muškaraca i dečaka iz porodice Mirena odvojeno je od svojih bčižnjih i potom brutalno ubijeno.
U Dragačini kod Suve Reke, 11 albanskih civila je brutalno mučeno i potom bačeno u bunar koji je bio napunjen građevinskim otpadom. Zločin je fizički zataškan, ali nikada nije zaboravljen.
U međuvremenu, u Sopiji kod Suve Reke, ubijeno je 7 članova porodice Ilazi i jedan iz porodice Sopa, žrtve nasilja koje je imalo za cilj da istrebi čitave generacije.
To nisu samo događaji iz prošlosti. Oni su žive rane u sećanju Kosova. Rane koje zahtevaju pravdu. Rane koje nas obavezuju da nikada ne zaboravimo.
Neka je večna uspomena na mučenike!
