Priština, 14. april 2022. godine – Predsednica Republike Kosovo Vjosa Osmani je povodom 14. aprila – Dana preživelih seksualnog nasilja tokom poslednjeg rata na Kosovu bila domaćin sastanka Vladine komisije za priznavanje i verifikaciju statusa. Lica silovanih tokom rata, kao i nevladine organizacije platforme „Budi moj glas“, radi obeležavanja 14. aprila, a da istovremeno započne formalizacija ovog procesa kroz zakonodavnu inicijativu.
Nakon sastanka, predsednica Osmani je zajedno sa nevladinim organizacijama i članovima vladine komisije otvorila izložbu povodom ovog dana, sa umetničkim delima preživelih seksualnog nasilja tokom rata.
Slede govori predsednice Osmani, gospođe Shyhrete Tahiri i gospođe Feride Rushiti, rukovodioca Centra za rehabilitaciju preživelih torture.
Poštovani prisutni,
Poštovana gospođo Shyhrete,
Poštovani predstavnici Vladine komisije,
Uvažene predstavnice organizacija koje su dosledno pružale podršku preživelima seksualnog nasilja tokom rata,
Poštovani učesnici,
Veoma drage heroine naše zemlje,
Pre godinu dana, upravo na ovaj dan, predložila sam da 14. april bude dan preživelih seksualnog nasilja tokom rata na Kosovu, nakon inicijativu naše heroine, poslanice i snažnog glasa preživelih, gospođe Vasfije Krasniqi.
Godinu dana kasnije, sastajemo se zajedno, sa velikim delom vas, nakon razgovora koje smo vodili u mojoj kancelariji da bismo razgovarali o formalizaciji ovog procesa kroz zakonodavne inicijative.
Obeležavanje 14. aprila – meseca kada je bilo najviše silovanja tokom poslednjeg rata na Kosovu – bio bi trajni pečat jednog bolnog i tragičnog poglavlja naše istorije i bio bi ujedinjenje naših glasova da pokažemo kako su žene, tako i muškarci Kosova, uprkos velikoj patnji, svoju patnju pretvorili u silu da podignu svoj glas za pravdu. Bio bi to naš snažan poziv da osudimo seksualno nasilje kao oružje rata na Kosovu i svuda u svetu, bila bi to solidarnost, saosećanje i najiskrenije tajanje uz one kojima se sećanja na rat vraćaju svakim dahom i onima koji nisu više sa nama. To bi bila najjasnija poruka koju bismo poslali svetu pozivom, nikad više!
Danas, 23 godine nakon rata na Kosovu, kada smo se nadali da se Evropa i svet više neće buditi sa slikama i bolom u očima devojaka i žena, ali i ne samo to, na našem kontinentu su se ponovo desili bol i tuga. Danas neke od vas, ali i mnoge druge žene na Kosovu saosećaju i najbolje razumeju bol, tugu i razočarenje koje devojke i žene doživljavaju u Ukrajini ali i u drugim zemljama sveta.
Ali istorija je pokazala da dobro i pravda uvek trijumfuju. Istorija nam je pokazala da kad god su pokušali da nas ponize i pokušaju da nam izgube dostojanstvo, uvek smo se vraćali još jači i glasniji. Vi devojke i žene, muškarci i žene, postali ste najistinitiji i najiskreniji pripovedač stradanja i iskustava našeg naroda. Istovremeno, postali ste naš svakodnevni motiv na našem zajedničkom putu ka pravdi.
Ćutanju o ovim zločinima nema mesta u našim naporima za pravdom jer će pravda biti stabilna samo kada zločinci koji su počinili ove zločine budu izvedeni pred lice pravde.
Osvojili smo slobodu, ali mir za mnoge naše građane neće biti potpun dok pravda i kazna za počinjene zločine ne budu konačni. Pozvali ste da budemo vaš glas i ja vam i danas kažem da ćeu vaš glas biti danas i svaki dan, garantujem vam da naš glas jeste i da će uvek biti vaš glas.
Danas smo takođe izabrali i umetnost da govorimo o bolu, izabrali smo sliku da govorimo o stigmi sa kojom se suočavaju muškarci i žene naše zemlje, o predrasudama i poteškoćama sa kojima se suočavaju preživeli seksualnog nasilja. Danas će ove slike govoriti više od bilo koje reči jer su kroz njih žene i muškarci pokazali kako bi želeli da vide svet.
Danas je naš poziv upućen i institucijama pravosuđa da prioritetno tretiraju sve ove slučajeve, ali u isto vreme, pošto je prisutna i vladina komisija za priznavanje statusa preživelih seksualnog nasilja tokom rata, želim da uputim poziv ženama i muškarcima ove zemlje koji su prošli kroz ovakva stradanja i bili žrtve takvog zločina, da se prijave pred ovom komisijom, jer je proces siguran, jer su institucije Republike Kosovo tu da vas podrže, i nisu tu samo da priznaju status preživelih seksualnog nasilja tokom rata već i da vas podrže maksimalno kako bismo bili zajedno u deljenju bola, ali pre svega da budemo zajedno da bismo imali pravdu za ove zločine koji su počinjeni nad našim građanima i da bismo podigli svoj glas unutar Kosova i van Kosova kako bi ceo svet saznao za stradanja našeg naroda.
Gospođa Shyhrete Tahiri:
Poštovana predsednice Republike Kosovo, gđo Vjosa Osmani,
Poštovani prisutni,
Počastvovana sam što smo se danas zajedno sa organizacijama platforme „Budi moj glas“ na ovaj poseban datum komemoracije žrtava seksualnog nasilja tokom rata na Kosovu, sastali sa predsednicom Kosova kako bismo predstavili naše zajedničke zahteve u cilju poboljšanja i unapređenja preživelih nasilja na Kosovu. U ime svih preživelih u ratu, pozivam predsednicu Osmani, premijera Albina Kurtija i sve kosovske poslanike da se maksimalno angažuju u ispunjavanju naših zahteva.
Zakonski priznati 14. april kao zvanični dan sećanja na žrtve seksualnog nasilja tokom rata na Kosovu; razmotriti i ispuniti zahteve o zakonskim promenama navedene u pismu zagovaranja, kako bi se popunile pravne praznine i omogućilo preživelima rata da imaju koristi od ovih promena.
Takođe pozivam sve žrtve seksualnog nasilja tokom rata na Kosovu da ostvare prava zagarantovana zakonom i podržana od strane četiri ovlašćene organizacije, da podnesu zahtev za priznavanje statusa i da se još više angažuju za pristup pravdi.
Hvala vam!
Gospođa Feride Rušiti, rukovodilac Centra za rehabilitaciju preživelih torture
Poštovana predsednice Vjosa Osmani,
Poštovani članovi komisije,
Nevladine organizacije platforme „Budi moj glas“,
Poštovani mediji,
Danas, 14. april je poseban dan za nas kao nevladinu organizaciju i upravo je predsednica zemlje zatražila da se podrži ovaj dan kao poseban dan kada se sećamo patnje, bola i žrtvovanja hiljada žena i muškaraca koji su nepravedno silovani tokom ratnog perioda.
Na današnji dan zatražili smo kontinuiranu podršku predsednice države Vjose Osmanija, kako bi se zakonskim izmenama dalje unapredilo pitanje preživelih seksualnog nasilja u ratu. Dozvolite mi da pomenem u nastavku nekoliko tačaka sa kojima su nevladine organizacije u okviru platforme „Budi moj glas“, a predvođene Kosovskim centrom za rehabilitaciju, Medika Kosova, Centrom za promociju ženskih prava u Glogovcu, Medika Đakovica, izašle tačke koje mislimo da dalje doprinose unapređenju pitanja preživelih seksualnog nasilja u ratu. Dakle, u početku, kako je rekla predsednica, 14. april da bude zvanični dan sećanja na žrtve seksualnog nasilja tokom rata. Naziv vladine komisije za priznavanje i verifikaciju statusa lica silovanih tokom rata trebalo bi da se promeni iz verifikacije i da bude samo priznanje statusa lica silovanih tokom rata.
Rok za podnošenje zahteva žrtvama za priznavanje statusa ne bi trebalo da bude ograničen na pet godina kao što je trenutno propisano zakonom, već bi trebalo da bude trajno pravo zagarantovano zakonom. Da bi se žrtvama koje su priznate kao žrtve seksualnog nasilja omogućilo da uživaju pravo na ličnu penziju od dana podnošenja zahteva za priznavanje statusa, nakon toga će se žrtvama seksualnog nasilja u ratu omogućiti jednaka prava sa ostalim kategorijama koje su proizišle iz rata po zakonu o vrednostima rata, znate da tretiraju sve kategorije koje su proizišle iz rata, tražimo kao nevladine organizacije, tražimo i uz podršku predsednice Vjose Osmani da nas i dalje podržava kako bi prava i beneficije predviđene Zakonom o ratnim vrednostima bile jednake kao i za ostale kategorije proistekle iz rata.
Takođe tražimo da komisija ima ovaj dodatni sastav u psiho-socijalnom aspektu zbog činjenice što znamo da ovaj ratni zločin tokom vremena nije lako otkriti pred komisijom, pa tražimo da sama komisija ima stručnjake drugih psiho- društvenih oblasti.
U slučaju razmatranja žalbi, tražimo da se dva nivoa regulišu onako kako je to uređeno drugim pravnim mehanizmima i na kraju, tražimo da rok za prijavu od trenutka kada se preživele seksualnog nasilja prijave komisiji bude samo šest meseci, dakle da bude vremenski period u kome žrtve seksualnog nasilja mogu da dočekaju odluku vladine komisije u priznanju, o verifikaciji kao što je trenutno za priznavanje statusa seksualne žrtve.
Želim da iskoristim ovaj dan koji je poseban dan za nas i za porodice preživelih seksualnog nasilja u ratu i da još jednom prvo pozovem članove porodica, jer mnogo puta preživele seksualnog nasilja žele da se prijave i da im se priznaju prava koja sada garantuju kosovske institucije, ali zbog stigme, predrasuda, zatvaranja ove rane u porodici, članovi porodice oklevaju i da im garantujemo, a ovde je evo prisutna i komisija, jer je ovaj proces u potpunosti zagarantovan i identitet preživelih seksualnog nasilja se nikada neće otkriti, odnosno preduzimaju se sve mere da se identitet žrtava seksualnog nasilja ne otkrije, kao i da se očuva njihova poverljivost i privatnost.
Još jednom, na ovaj poseban dan, jako se nadam da će institucije Kosova kakve su bile i dalje podržavati ovo pitanje, kako bi preživeli seksualnog nasilja u ratu mimo prava na represiju, obezbedile institucije Kosova, da mogu da se prijave i traže pravdu, pravdu koja mi je sada uskraćivana godinama, bilo procesima koje su nosile razme međunarodne institucije i administracije, ali sada imamo institucije Kosova i želim da iksoristim priliku da 14. aprila, kada se obeležava Dan preživelih seksualnog nasilja, pozivem sve žene i muškarce da se obrate institucijama pravde kako bi se pravda uspostavila u zemlji, zahtev koji je neprekidan za članove porodica, kao i za preživele seksualnog nasilja u ratu.
Hvala predsednici na ovoj organizaciji!