Kada obeležavamo Međunarodni dan nestalih osoba, sećamo se naših građana, preko njih hiljadu i šesto, čija se sudbina još uvek nije obelodanila, 16 godina nakon rata, koji je ostavio teške rane.
Ratovi i regionu Zapadnog Balkana su teško pritisnuli živote ljudi i ostavili su rane u društvima koja nastavljaju da drže u zalog mir i razumevanje među ljudima i ometaju pomirenje.
Mnoge porodice na Kosovu, i danas nastavljaju da traže svoje voljene, i kako bi olakšali bol, a iznad svega kako bi pronašli duševni mir i sa pravom traže više rada da se obelodani sudbina njihovih najvoljenijih.
Onoliko koliko je to bilo moguće, kosovske institucije su se trudile u pronalaženju rešenja za ovo koliko bolno, toliko i bitno pitanje i ujedno su tražili veću angažovanost svih strana kako bi se obelodanila sudbina nestalih.
Ovo je najdublja rana i jedan od najvećih bolova koji nastavlja da tereti svakog građanina Kosova i naša je obaveza da je što je brže moguće zatvorimo kako bismo omogućili miran život porodicama, a i kako bismo ujedno stvorili razumevanje među našim građanima, kako bismo izgradili stabilan mir sa susedima.
Treba nam više posvećenosti i više rada i angažovanja, svih strana koje su obuhvaćene u rešavanju ovog pitanja, kako bismo uspostavili pravdu za žrtve i kako bismo omogućili toliko potrebno pomirenje za čitav region.
Da se obelodani sudbina nestalih jeste prioritet institucija Kosova koje uporno traže angažovanje sa odgovornošću Republike Srbije, u rešavanju ovog pitanja i povratka svih na Kosovo.
Ovaj post je takođe dostupan na jeziku: SQ