Hvala vam na pozivu da danas budem gošća ove debate. Ne verujem da postoji pogodniji dan nego što je ova godišnjica Ustava Kosova da sa vama delim nekoliko mojih utisaka o ustavnosti i zakonitosti na Kosovu, za izgradnju državnosti Kosova, vladavine zakona i unutrašnja i spoljna konsolidacija Republike Kosova u ovoj prvoj deceniji nakon stvaranja naše države.
Poštovani prisutni,
Hvala vam na pozivu da danas budem gošća ove debate. Ne verujem da postoji pogodniji dan nego što je ova godišnjica Ustava Kosova da sa vama delim nekoliko mojih utisaka o ustavnosti i zakonitosti na Kosovu, za izgradnju državnosti Kosova, vladavine zakona i unutrašnja i spoljna konsolidacija Republike Kosova u ovoj prvoj deceniji nakon stvaranja naše države.
Danas govorim pred Vama opremljena četvorogodišnjim iskustvom u ulozi Predsednice Republike Kosova, period kojeg sam prošla u stalnim naporima da stabilizujem instituciju za koju imam privileguju da predvodim, i da redefinišem ulogu Predsednika u izgradnji pluralističkog i institucionalnog života Republike Kosova , uz oživljavanje ustavnih načela što čine osnovu naše demokratije i garantuju održivost Kosova kao države.
I zbog vremenskih ograničenja , kao i moje preferencije da najveći deo vremena prođe nam u vidu međusobnog razgovora, neću napraviti rekapitulaciju moje delatnosti, nego ću se zadržati kod utisaka ili, bolje rečeno, pouke iz mog institucionalnog iskustva.
U 2011. godini, nasledila sam jednu politiziranu kancelariju koja je platila cenu za umešanje u dnevnoj politici. Kancelarija Predsednika Kosova je posmatrana od šire javnosti i glasače Kosova kao deo dogovora o formiranju koalicija između dve ili više partija. Pošto položaj Predsednika i Premijera je podeljen između dveju partija, uslovno velike, u koaliciji.
Kancelarija Predsednika Kosova je perceptirana kao institucionalna manifestacija političke partije koja je istu držala. To je učinilo da Kancelarija Predsednika postane deo dnevnih politika koje nisu opisani deo ustavnih obaveza Predsednika i da su, na žalost, iskrivile ulogu ove institucije. Stoga, zbog takve pogrešne portretizacije nadležnosti Predsednika, bilo je i nesklada između ustavne uloge ove institucije i percepcije o nadležnosti ove kancelarije. Za šta više, u prve četiri godine našeg postojanja kao država, mi smo bili svedoci dveju odluka Ustavnog suda koje su rezultirale sa dve ostavke sa ovog položaja.
Stoga, kao prva koncenzualna Predsednica i nepartijska u istoriji nezavisnog Kosova, prva moja dužnost je bila da depolitiziram Kancelariju Predsednika, i to otvaranjem iste za građane i sve političke subjekte, kojima su građani Kosova poverili glas. Tokom mog mandata , od malog značaja je bilo da li oni subjekti imaju većinu ili manjinu sedišta u Skupštini. Malo je bilo relevantno da li su me kritikovali ili osporavali. Kao Predsednica , moja je ustavna obaveza bila da poštujem glas građana Kosova i da se osiguravam da u Kancelariji Predsednika , u najvišoj državnoj instituciji, čuje se glas svakog koji je zabrinut funkcionisanjem našeg demokratskog poretka.I da ova uloga obezbeđuje potpuno poštovanje ustavnosti i zakonitosti Kosova, uz neutralnost prema političkim partijama, ali beskompromisno u odbrani ustavnih načela. Prekoračenje političke blokade u stvaranju institucija Kosova predstavlja testament ovakve posvećenosti.
Naš Ustav je specifičan u promovisanju zajedničkog odlučivanja između Predsednika i Premijera u državnim politikama, u utvrđivanju, takozvanih debelih i crvenih linija, nacionalnog interesa. Takođe, na toj osnovi, Ustav daje mogućnosti da odlučivanje između ovih dveju kancelarija egzekutiva bude deo jednog pregovaračkog procesa kontrole i balansa. Ali, najveća snaga što Ustav daje Predsedniku je upravo vrednost kancelarije kao garant demokratskog funkcionisanja triju odvojenih grana vlasti:legislativa, egzekutiva i sudstva. To, podsećam vas, je primarna ustavna dužnost Predsednika Republike kao garanta za demokratsko funkcionisanje zemlje, i faktora za jedinstvo.
Upravo u ovom članu 84.2 Ustava, što sam ja našla potrebnog pravnog prostora da ja redefinišem ulogu Predsednika zemlje, konceptirajući kao jedinstvenu ulogu među-institucionalnoj koordinaciji što povećava efikasnost i transparentnost o polaganju računa institucija radi ispunjavanja njihovog mandata i, istovremeno, uz očuvanje ustavne podele vlasti, autonomiju svake institucije.
Nad tom ustavnom osnovom, uspešno sam koordinirala borbu protiv nasilnog ekstremizma i radikalizma, činivši Kosovo kao međunarodnim primerom o suočavanju sa jednim zajedničkim izazovom po nacionalnoj sigurnosti što danas, takoreći, dotiče i sve države Evrope.
Kroz Nacionalni savet za evropske integracije sam osigurala društveni i institucionalni koncensus za evro-atlantsku viziju Kosova, i na kraju preko ovog saveta mi smo adresirali razne izazove kao što je ilegalna migracija pa sve do institucionalne mobilizacije i jasne podele odgovornosti za ispunjavanje kriterijuma za liberalizaciju viza do kraja maja meseca.
U Odboru za preživele od seksualnog nasilja tokom rata , ne samo što učinili kao neprihvatljivim stalnu stigmatizaciju žrtava, nego smo obezbedili pravnu zaštitu i ekonomske šanse što njima osigurava dostojanstvenije budućnost. U borbi protiv korupcije , koordinirala sam delatnost institucija mandatiranih za suzbijanje organizovanog kriminala i korupcije. I pored toga da ja, lično, nisam zadovoljna sa institucionalnim odgovorom prema tom fenomenu koji potresa i budućnost Kosova, kroz koordinaciju mi smo uspeli da identifikujemo probleme. Oni danas imaju ime i adresu.
Ovde želim da pređem kod vladavine reda i zakona.
Želim naglasiti neophodnost da naša se država rukovodi sa jednim među naj značajnim
vrednostima Ustava, a to je ravnopravnosti pred zakonom. Pred zakonima Republike Kosova moramo biti svi ravnopravni. Da bi oživelo ovo načelo treba da još više radimo kako bi smo imali jedan pravni sistem bez uticaja od politike. Naš Sistem pravde,, onako kako se predviđa i Ustavom, mora biti jedinstven, nezavistan, pravedan, apolitičan i nepristrasan. To ostaje jedna aspiracija , realizacija koje uslovljava našu održivost kao države, poverenje građana u njihovoj zemlji i napore našeg društva da Kosovo postavimo u integracionim procesima.
Vladavina zakona i reda , izgradnja pravne države, usko je povezano sa našim integrativnim procesima. Potrebna nam je veća posvećenost u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala i to znači još više konkretnih rezultata. Mi imamo brojnih primera u državama koje su avanzirale integrativnu agendu uz smelosti da se ozbiljno suočavaju sa organizovanim kriminalom i korupcijom. Angažovanje u ovoj borbi je zajedničko, kako institucija takođe i celokupnog društva. Borba protiv korupcije ne može se zaustaviti niti sprečiti.
Mi smo identifikovali i rešili brojne probleme u Nacionalnom savetu protiv korupcije, ali glavni teret pada nad institucijama koje imaju izvršnu nadležnost u istragu, gonjenju i suđenju. Znam da je potrebno još više i većega rada pa, zbog toga, sam uvek potencirala činjenicu da što dalje stoji politika od ovog sistema utoliko bolje će biti za nju i toliko brzo ćemo moći garantovati sprovođenje zakona. Svaka stvar je povezano vladavinom zakona i reda. Ekonomski razvoj, stvaranje pogodne klime za biznis, strane investicije, sve su to povezane za sigurnost, što podrazumeva pravnu državu. Mi moramo shvatiti da nema demokratske države, razvijene i unapređene bez vladavine zakona.
Ja sam opredeljena da izgradimo jednu državu vladavine reda i zakona. Dokazivala sam takvo moje opredeljenje na brojnim instancama, jer sam ubeđena da istrajnost Kosova zavisi od snažnih institucija koje se baziraju na zakletvi za časno i dostojanstveno izvršenje radnih obaveza.
Aspiracija da Kosovo postane pravna država povezuje se instalacijom takvog mentaliteta i sveobuhvatnih reformi u našem društvu- reforma u zdravstvu, reforma u obrazovanju, reforma u pravnom sistemu. Danas se i dalje suočavamo sa rešivim problemima , koji zahtevaju samo dobru volju, kao na primer ne transparentne javne nabavke. Jedno takvo stanje je neprihvatljivo, kao što je neprihvatljivo i umešanje u autonomiji pravosudnih institucija, koje moraju da budu glavni stubovi što regenerišu naše vrednosti i garantuju poboljšanje i preporod našeg sistema.
Puno se govorilo o imenovanju glavnog Državnog tužioca. Po ovom pitanju bi bila malo rezervisana jer još nisam donela jednu odluku, pravo i obaveza koja je pod mojom diskrecijom. Produženje procesa nije se desio niti će se dogoditi u mojoj kancelariji. Zbrka koja je napravljena je posledica suvišnog odugovlaćenja za više meseci. Takvo suvišno odugovlaćenje je stavilo na videlo brojne probleme sa kojima se suočava Savet tužilaštva Kosova, kao jedan od najznačajnih stubova vladavine zakona. Ja ču svoju odluku doneti onako kako sam donela i svaku drugu odluku, bazirajući se na Ustav i zakon . Za mene je značajno da se donosi jedna odluka koja će biti standard baziran u procesu i kredibilitet. Predlog je u razmatranju, prostor što mi daje zakon, i ovo vreme razmatranje, ne proizvodi nacionalni vakum niti će biti u funkciji bilo kakve političke trgovine.
I poslednji deo za danas što želim podeliti sa vama, poštovani prisutni, odnosi se na međunarodnu konsolidaciju Kosova.
U ove četiri godine nije bilo većeg časti za mene nego da budem ambasadorka Kosova na sve četiri strane sveta. Kažem vam u punom smislu reči da nije bilo veće privilegije nego da podelim sa svetskom audijencijom našu storiju, jednog društva da pod represijom, etničkog čišćenja i pretnjom po samom opstanku, nikad se nije odustajalo od našeg sna za stvaranje države.
I sada, kada nezavisnost Kosova se i dalje osporava iz raznih krugova, mi smo dokazivali da je to nepovratno. Da je naš cilj izgradnja održivog Kosova , jednog dugovečnog koncepta.
Stoga, investiranje u stabilnost i unutrašnju funkcionalnost je od velikog značaja, jer to reflektira i u naš spoljni subjektivitet.
Nakon proglašenja nezavisnosti, Kosovu je bilo potrebno dokazivanje kao države , u jačanju njegovog spoljnog legitimiteta preko bilateralnih priznavanja, učlanjenja u regionalnim i međunarodnim inicijativama, uz izgrađivanje mostova političke, kulturne i ekonomske saradnje, jačanje odnosa sa našim strateškim partnerima koji će avanzirati bilateralne odnose i osnažiti naše zajedničke vrednosti.
Većina država sveta, i većina država Evropske Unije su nas priznale nepobitnu realnost , kao faktor mira i stabilnosti.
Naš cilj je bio da stvaramo jasnu orijentaciju, fokusiranu u partnerstvo sa raznim zemljama regiona i sveta, jačanje ekonomske saradnje i ključnog prioriteta integracije u EU i NATO. Ova politika se zasniva u nekoliko principa: promovisanje evropske integracije, partnerstvo i trans-atlantsko prijateljstvo, regionalna i multilateralna saradnja, i ekonomska saradnja.
Danas mi živimo u jednom svetu koji se permanentno menja i pored toga mora se promeniti i naša mogućnost radi prilagođavanja. Ev dok naša evro-atlantska orijentacija ostaje jedina alternativa , mi moramo stvoriti nove alijanse i mogućnosti , posebno u ekonomskoj oblasti. Istovremeno, potrebno je još više truda i rada da bismo investirali u našem spoljnom ugledu.
Proces evropske integracije je nezamenljiva opcija sa velikim uticajem u transformaciji naših ekonomija i politika.
U našem putu integracije u Evropskoj Uniji, mi moramo ispuniti sve naše obaveze, jer jednino tada mi ćemo gurati napred našu viziju i zajedničku agendu održive i funkcionalne države, i spremni za evropsku i evro-atlantsku integraciju.
Mi ne tražimo jedan kraći put za Evropsku Uniju. Nego mi tražimo da kada mi budemo spremni , i Brisel da bude spreman.
Tokom poslednih meseci stalno sam se sastala sa odgovornim institucijama, ali i preko Nacionalnog saveta za evropsku integraciju, u cilju efikasne koordinacije i ubrzavanje u ispunjenju preostalih tehničkih kriterijuma u okviru Dijaloga za liberalizaciju viza. Mi smo se usaglasili da sve preostale tehničke preporuke će biti adresirana do maja meseca. Ja sam ubeđena da na kraju ovaj dijalog će se osnažiti i da će uspešno biti okončan,
Početkom leta mi, takođe, očekujemo potpisivanje Sporazuma stabilizacije i pridruživanja, što beleži novo poglavlje u odnosima između Kosova i Evropske Unije, i približavanje naše zemlje sa evropskom porodicom. Početak sprovođenja ovog sporazuma Kosovo se postavlja u centru politike proširenja EU-a. Za region i konkretan početak procesa članstva Kosova u EU.
Projekat EU-a ima puni smisao jedino tada kada se zaokružuje učlanjenjem svih naših zemalja u evropskoj porodici, kao ravnopravne i u saradnji i ju međusobnom pomirenju.
Naš put ka EU je uslovljen našom sposobnošću da izgradimo dobrosusedske odnose, koji podrazumevaju poštovanje prema negovanim vrednostima od naših društava i za integraciju naših respektabilnih zemalja.
Kosovo će ostati odlučno u izgradnji dobrih odnosa sa susedima, što promovišu saradnju i međusobno poverenje- jedna ključna promena za region koji, ne manje od pre dve decenije bio zavladan ratovima.
Izgradnja temelja za održivo partnerstvo nije samo politička odlučnost, nego je to i potrebno ako želimo da krećemo napred ka poboljšanju života naših građana. Strani investitori će izbegavati zemlje koje ne obezbeđuju ekonomsku i političku stabilnost regiona.
Ja verujem da Zapadni Balkan može uspeti da postane region sa konsolidovanom demokratijom, unapređen i sa funkcionalnom tržišnom ekonomijom i poverljivi evro-atlantski davalac doprinosa za adresiranje globalnih izazova.