Poštovani predsedniče Skupštine,
Gospođo predsednice Ustavnog suda,
Ambasadore Grondahl,
Poštovani profesore Kuçi,
Poštovane profesorke i profesori i kolege,
Predstavnici civilnog društva,
Zadovoljstvo mi je da vam se danas obratim na ovom forumu profesionalaca da na taj način prethodimo obeležavanju dana našeg Ustava kao glavnog vodiča javnog institucionalnog života.
Na 15. godišnjicu u našeg Ustava, pored najlepših želja svima onima koji su pomogli u izradi Ustava, ali i njegovoj svakodnevnoj primeni, moramo razmisliti i o tome da li ovaj Ustav predstavlja dobru osnovu za napredak naše zemlje i kako da maksimizira svoju funkcionalnost za potrebe našeg društva danas.
U okviru ovog razmišljanja, važno je prvo ponoviti značaj najvišeg nivoa zaštite prava i sloboda garantovanih ovim Ustavom. Uvek sa velikim ponosom kažem da smo među retkim državama, ako ne i jedine, koje imaju takav nivo garantovanja prava zajednica i njihovih pripadnika, ali i građana uopšte. Ova prava i slobode su suština naših društvenih vrednosti i kao takve treba da ostanu nedirnute.
Jednako je važno ponoviti činjenicu da su ova prava ne samo ostala deklarativno upisana u Ustavu, već se jasno primećuje da se naše institucije svakodnevno trude da ih sprovode, a građani se za njih svakodnevno bore.
U idealnom svetu, očekivali bismo da se ustavna prava i slobode građana prirodno primenjuju i poštuju od svih. Međutim, u stvarnosti je važno da čak i u slučajevima kada postoji opasnost po ova prava, institucije zemlje reaguju na najbolji, najefikasniji mogući način, uz odgovarajuće mere uvek u odbrani ovih prava. Iz tog razloga, kontinuirano sam pozivala na poboljšanje reagovanja institucija za sprovođenje zakona, posebno u slučajevima nasilja u porodici i nasilja nad ženama. Tokom ovog perioda mog mandata, predlagala sam i iznosila sam različite mere za poboljšanje reakcijea naših institucija u tom pogledu.
Dok svakodnevno radimo na rešavanju ovih izazova, moramo biti motivisani napretkom koji je naša zemlja nedavno postigla u pogledu garantovanja vladavine prava. Mi smo zemlja sa najvišim ocenama u regionu, u ocenama World Justice Project, u okviru kojeg se ocenjuje ne samo pravni okvir naše zemlje, već i institucionalni okvir i primena standarda u praksi.
Veoma snažno oružje našeg Ustava je i institucionalni okvir koji on predviđa, kao i glavni preduslov da taj okvir pravilno funkcioniše: podela vlasti i ravnoteža između njih. Upravo ovakva podela vlasti i njihov balans će obezbediti da naša zemlja napreduje omogućavajući primenu ostalih delova Ustava, počev od poglavlja II o pravima i slobodama naših građana. Upravo te institucije moraju biti pokrenute kako bi se osiguralo da se poštuje svako slovo ovog Ustava čak i kada moraju da ispravljaju međusobnu praksu.
Naš Ustav je veoma jedinstven i po tome što predsedniku Republike daje veoma važnu dužnost; suštinsku dužnost: da garantuje ustavno funkcionisanje institucija predviđenih ovim Ustavom. To je jedan od najvećih dužnosti koje ima institucija predsednika. Ovim principom sam se tokom ove dve godine mandata svakodnevno rukovodila i tokom vršenja drugih nadležnosti, poput onih u oblasti pravosuđa, bezbednosti, spoljne politike i drugih oblasti. S druge strane, sa akademske tačke gledišta, uverena sam da je našoj zemlji potrebno još mnogo godina vršenja ove nadležnosti da bi se bolje razumeo njen duboki sadržaj i efekat koji ima na oblikovanje uloge predsednika u regulisanju institucionalnog života, a često i u prevenciji nenadoknadive štete koja se može desiti zemlji ako se ne sprovede kako treba. To u mnogim slučajevima znači sprečavanje šteta koje bi narušile i druge institucije i poverenje građana u njih.
Raduje me što se na ovu godišnjicu Ustava među profesionalcima diskutuje šta naš Ustav može učiniti više za našu zemlju. Tokom ovih 15 godina, naš Ustav je pretrpeo mnoge promene, posebno u okviru međunarodnih obaveza naše zemlje, u institucionalnom okviru, kao i u načinu na koji su one delovale u prošlosti. Njegovu istoriju smo započeli sa međunarodnim institucijama koje su nadgledale nezavisnost naših institucija, i koje su se povukle odlukom naše zemlje.
Naš Ustav je pretrpeo i druge promene kada ih je naše društvo smatralo važnim, a verujem da će se to dešavati i u budućnosti, uvek da bi što više služio svakodnevnim potrebama društva. U ovom trenutku, pred Ustavnim sudom se ocenjuju i amandmani o vetingu, kao izuzetno važan proces koji garantuje da naše pravosudne institucije vode profesionalci sa visokim integritetom. Ovakve promene, verujem, samo će pomoći našem Ustavu da izdrži test vremena, da ide u korak sa njim i njegovim zahtevima, a pre svega, kao što sam ranije pomenula, da poveća poverenje građana u pravosudne institucije.
Pre nego što završim, ne mogu a da ne govorim o značaju etike u sprovođenju zakona i našeg Ustava. Želim da istaknem da zakoni – u ovom slučaju sam Ustav kao najviši pravni akt naše zemlje – imaju pun smisao kada služe poboljšanju opšteg blagostanja i unapređenju individualnih prava kao i kolektivnog interesa.
Stoga, tokom sprovođenja ovih odredbi, uvek treba postavljati odgovarajuća pitanja; moramo biti rukovođeni ispravnim principima; moramo nastojati da se ne udaljimo od moralnog kompasa. Odstupanje od onoga što je ispravno ponekad može doneti kratkoročne koristi za određene pojedince ili grupe, ali šteta je uvek dugoročna i ponekad teško nadoknadiva. Šteta je izuzetno ozbiljna. Jer, nema ničeg bolnijeg i više razočaravajućeg za jedno društvo od gubitka vere u pravdu zakona, u etiku zakona. Dakle, jedno je sigurno: čak i kada sadašnjost može biti izazvana nepravdom, vreme uvek nađe svoj put da konačno donese pravdu u zemlji.
Na kraju, želim da kažem da, dok proslavljamo ovu 15. godišnjicu, izražavam punu spremnost kao predsednica Republike Kosovo da nastavimo da budemo zajedno u službi sprovođenja Ustava zemlje, a pre svega u službi naše zemlje, kako nalaže Ustav i kako sam postupala od prvog dana na ovoj funkciji.
Hvala vam!
Ovaj post je takođe dostupan na jeziku: SQ
