Veoma drage žene, koje ste prošle ili prolazite kroz vašu bitku sa rakom dojke,
Poštovani predsedniče Parlamenta, gospodine Basha,
Poštovana potpredsednice,
Poštovani predstavnici institucija,
Ambasadori i predstavnici prijateljskih zemalja,
Poštovani lekari, medicinske sestre i zdravstveni radnici,
Veoma draga, gospođo Nafije Latifi,
Sestre i braćo,
Oktobar je mesec kada je snaga žena obučena u boju nade, u ružičastu boju. To je mesec kada se sećamo da se svaka životna bitka može dobiti ljubavlju, brigom i istrajnošćću.
U ovom mesecu više ne govorimo samo o bolu, već pre svega govorimo o hrabrosti. Ne govorimo o bolesti, već govorimo o životu.
Danas smo ovde da odamo počast cilju i duhu. Duhu žena koje nisu odustale, koje su se suočile sa strahom i pretvorile ga u snagu. Ženama koje su čak i u najtežim trenucima ulivale nadu sebi, svojim porodicama i svim ženama Kosova.
Želela bih da počnem tako što ću izraziti našu duboku zahvalnost udruženju „Jeta Vita“, koje vodi gospođa Nafije Latifi, za izuzetan rad koji obavljaju decenijama, dajući glas ženama širom Kosova i podižući svest, a samim tim i našu snagu u suočavanju sa ovom bolešću.
Takođe bih želela da izrazim svoju najdublju zahvalnost lekarima, medicinskim sestrama i svim zdravstvenim radnicima, koji svakodnevno sa posvećenošću brinu o obolelima od raka.
Vi ste njihov prvi štit nade, pa su zahvaljujućći vašem neumornom radu mnoge žene danas priče o uspehu.
Od vremena kada sam bila predsednica Skupštine, pa sve do danas kao predsednica, imala sam čast da blisko sarađujem sa svakom od vas, kako bismo mogle da udružimo snage u suočavanju sa ovom bolešću naših građana.
U svakom susretu sa ženama, naučile smo nešto novo o ljudskoj snazi, o veri i o smislu života. Stoga, kao predsednica, smatrala sam moralnom i institucionalnom obavezom da podržim svaku inicijativu koja im donosi olakšanje i nadu.
Ovo je deo naše stalne posvećenosti i podrške koju smo započele pre nekoliko godina i koja ne bi trebalo da prestane. Jer, za svaku ženu i svakog muškarca koji se suočavaju sa ovim izazovom, moramo biti tu ne samo rečima, već i konkretnim delima.
Danas više nego ikad moramo ponovo naglasiti važnost rane dijagnoze. Svaka kontrola, svaki redovan pregled je prilika za život.
Što se ranije postavi dijagnoza, veća je nada za život.
Zato želim ponovo da ohrabrim svaku ženu da se ne plaši pregleda.
Jer, nije strah taj koji spasava živote, ali pregled može spasiti živote kada se dogodi rano.
Znam da ovaj put nije lak. Ova bolest zahteva hrabrost, zahteva suočavanje, zahteva podršku svih oko nas i zahteva mnogo ljubavi.
Ali, danas želim da kažem sa potpunim uverenjem: rak dojke nije kraj. To može biti samo početak veoma izazovnog poglavlja, ali poglavlja koje vas čini jačim i svesnijim života.
U svakoj priči žene ili muškarca koji su prošli kroz bitku sa rakom, vidimo izvanredan primer ljudske snage.
One su heroine i tihi heroji našeg društva.
Naša je dužnost da se njihovi glasovi čuju, njihov primer poštuje i njihovi napori podržavaju svakog dana.
Uvaženi prisutni,
Ružičasti oktobar nije samo mesec podizanja svesti, već podsetnik za celu godinu, kako nijedna žena ne bi ostala sama na ovom putovanju.
Učinimo brigu o zdravlju svih naših građana nacionalnim prioritetom.
Pretvorimo ljubav i solidarnost u silu koja spasava živote.
Na kraju, želim da vam kažem svim srcem, svim ženama koje se bore: Niste same! Imate posebno mesto u srcu ove zemlje.
Dokle god postoje ljudi koji brinu, institucije koje podržavaju i društvo koje se ujedinjuje oko ovog cilja, postoji nada, postoji život i postoji pobeda.
Zato, ovog Ružičastog oktobra, budimo jedan glas, jedno srce i jedno obećanje. Da ćemo nastaviti da brinemo o sebi, da rano dijagnostikujemo, da podržavamo svaku ženu i svakog muškarca koji se suočavaju sa ovim bolestima i da nikada ne stanemo, dok se svaka borba sa rakom ne pretvori u uspešnu priču.
Nosimo boju nade, ružičastu, ne samo u oktobru, već i drugim danima. Jer, svaki dan koji živimo sa ljubavlju, hrabrošću i brigom jedni za druge jeste osvojen dan.
Neka Bog blagoslovi sve žene koje se bore, sve naše majke, sestre i ćerke!
Hvala vam!
