Veoma poštovani ambasadore Malaj,
Dragi Albanci,
Poštovani predsedniče Skupštine, gospodine Basha,
Poštovani premijeru, gospodine Kurti,
Poštovani ambasadori,
Poštovani gosti,
Dragi građani, pripadnici naše dijaspore, sestre i braćo gde god da ste,
Sve se daje za domovinu, jer je domovina sve. Danas je dan koji se ne meri satima i minutima, već vekovima. 28. novembar je dan kada naša istorija diše, kada naša srca kucaju uglas, kada se crveno-crna zastava podiže kao sveti simbol našeg identiteta, žrtve i nacionalnog ponosa.
Novembar je mesec kada se slavi naša istorija. To je priča koja nikada ne može nestati niti izbledeti, jer se urezuje iz generacije u generaciju. Upravo u ovom mesecu, 28. novembra, objedinili smo amanet generacija u jednom jedinom danu: Dan zastave, Dan nezavisnosti Albanije, rođendan legendarnog komandanta Adema Jasharija i prvi javni nastup Oslobodilačke vojske Kosova, četiri događaja koja stvaraju svetu simbiozu našeg nacionalnog duha.
Novembar u našoj istoriji su gotovo uvek meseci slave, niz događaja i žrtava koje čine našu naciju besmrtnom. Prvi novembar, 1443. godine, kada je naš junak Gjergj Kastrioti podigao zastavu sa dvoglavim orlom iznad tvrđave u Kruji, otvorio je put svim ostalim novembrima, pretvarajući ovaj pretposlednji mesec u godini u mesec Albanaca, hrabrosti i slobode.
Danas se klanjamo onima koji su ovu zastavu održali živom, u ratu, u zatvorima, u planinama i kroz vreme, i podigli je zauvek da bi se zauvek vijorila.
Decenijama je ova zastava bila zabranjena na Kosovu. Albanci su bili zatvarani, tučeni, progonjeni i ubijani samo zato što su je držali okačene na prozorima, zato što su je podizali po kućama ili je nosili u džepovima kao amanet. Jugoslovenski režim, a zatim i srpski, želeli su da izbrišu naš identitet, ali niko nikada ne može izbrisati duh Albanaca. Jer ova zastava je bila i ostala svedočanstvo naše slobode.
Nezavisnost Albanije je proglašena pod ovom zastavom. Pod vođstvom Ismaila Qemalija i patriota koji su došli iz svih albanskih predela, uključujući i Kosovo, podigao se glas nacije koja je odlučila da više ne živi pod ropstvom. Od Hasana Prishtine, Ise Boletinija do stotina drugih kosovskih patriota koji su dali sve za slobodu albanske države, Kosovo je bilo tu krvlju, puškama, umom i srcem.
Na taj sveti dan 1912. godine, Albanija je iskovana, slobodna i nezavisna, kao neotuđivo pravo albanskog naroda.
„Međutim, Bog je hteo da s radom, hrabrošću i neuporedivom smelošću Albanaca, od danas pa nadalje, okončaju nedaće i patnje naše domovine, jer smo ovde i sada SLOBODNI, NEZAVISNI i SUVERENI, zato: smejte se i radujte se!“
Ove reči starešine nezavisnosti, patriote Ismaila Qemalija, su istorija, smernica i posvećenost.
Ovo pravo je kasnije ostvareno na Kosovu, pod ovom istom svetom zastavom, kada se Oslobodilačka vojska Kosova, najbolji sinovi i kćeri ove zemlje, podigla protiv genocidnog srpskog režima da bi stekla slobodu.
Stoga je 28. novembar naš četvorostruki praznik. To je naš glavni praznik, jer na današnji dan, pored prvog javnog nastupa OVK, slavimo i rođendan legendarnog komandanta Adema Jasharija, čoveka koji pripada ne samo jednoj porodici, već celoj naciji sa obe strane Drima. On je vodio Oslobodilačku vojsku Kosova do slobode pod crveno-crnom zastavom, pretvarajući žrtvu Prekaza u prekretnicu u našoj modernoj istoriji. Adem Jashari nije bio samo vođa naše oslobodilačke vojske, već i najveća žrtva naše slobode.
Prvi javni nastup OVK bio je istorijski trenutak koji je dao glas i viziju dugo očekivanoj slobodi. Pod crveno-crnom zastavom, naši borci su pokazali svetu da se naša zemlja nikada neće predati, da je narod Kosova odlučio da se brani i oslobodi genocidnog režima. Ovaj čin hrabrosti označio je početak nove ere u našoj istoriji, ujedinjujući srca svih Albanaca u zajedničkom cilju slobode i nezavisnosti.
Veoma uvaženi prisutni,
Albanija sigurnim koracima korača ka završnoj fazi članstva u Evropskoj uniji, ali nije sama na ovom putu. Svi Albanci snažno stoje iza nje, gde god kuca albansko srce: u Prištini i Tirani, u Tetovu i Gostivaru, u Ulcinju i Tuzu, u Preševu, Medveđi i Bujanovcu. Ovo je put cele nacije, ujedinjene u snu i trudu. To je takođe put naše dijaspore u svakom kutku sveta, koja je u najtežim godinama održala naše ime, jezik, tradiciju i zastavu živima. Oni su most naše moći, dokaz da albanstvo ne bledi, već raste, neguje se i održava dugo vremena iz generacije u generaciju.
Danas, više nego ikad, naša sudbina je povezana. Jača Albanija u EU znači jače Kosovo; konsolidovano i suvereno Kosovo znači bezbedniju, poštovaniju i razvijeniju naciju.
Naše dve zemlje, podeljene na mapama, ali ujedinjene u srcu, svakog dana se približavaju Evropi gde Albanci više neće biti posmatrači, već ravnopravni doprinosioci.
Naša budućnost je međualbanska integracija, kao dve države u EU, NATO-u i Ujedinjenim nacijama. Sa više zajedničke ekonomije, kulture, zajedničkih projekata, tržišta i zajedničke vizije. Više Kosova u Albaniji i više Albanije na Kosovu. Ovo je pravac, ovo je misija, ovo je put.
Dok se crveno-crna zastava danas vijori ponosnije nego ikad, naše zajedničko putovanje nas vodi ka odredištu o kojem smo dugo sanjali, ka Evropskoj uniji.
Kosovo i Albanija hodaju rame uz rame, kao dve države i jedna nacija. Dve državne zastave, ali jedno jedinstveno albansko srce. Obe države su se borile za slobodu, za nezavisnost i za državu, tako da sada zajedno vodimo bitku da postanemo deo evropske porodice, kojoj pripadamo istorijski, geografski i po identitetu.
U srcu Evrope, stajaćemo kao dve slobodne, nezavisne, suverene i uspešne države. Naša budućnost je koordinisana i proizilazi iz dostojanstva koje nam je istorija dala i iz ponosa koji nam je žrtva dala!
Baš kao što se peva u pesmi naših srca: „Xhamadani vija-vija, është Kosova, është Shqipëria“.
Srećan Dan zastave!
Srećna nezavisnost Albanije!
Večna čast i slava legendarnom komandantu Ademu Jashariju!
Neka Bog blagoslovi Kosovo, Albaniju i Albance gde god da su!
