Draga Nensi,
Poštovani ambasadori,
Zamenice premijera,
Predstavnici institucija,
Poštovani poslanici,
Dragi članovi NDI tima,
Poštovani prisutni,
Jedna stvar je jasna mom timu, kad god se približi Nedelja žena, znaju da je ovo događaj kojem apsolutno moraju prisustvovati.
Razlog za to je usko povezan sa ovogodišnjom temom. Čvrsto verujem da Nedelja žena nije prosto godišnja aktivnost, već platforma. Platforma koja predstavlja samu suštinu transformativnog liderstva. Ne samo zato što govori o transformativnom liderstvu, već zato što ga otelotvoruje u svakoj reči, na svakom panelu, u svakom prostoru koji stvara za žene i devojke naše zemlje.
Stoga, ne verujem da postoji prirodnije mesto za razgovor o transformativnom liderstvu nego ovde na Nedelji žena, koju organizuje NDI u saradnji sa našim švajcarskim prijateljima. Gde je samo političko putovanje, upravo ovde na Nedelji žena, oblikovano, negovano i vođeno vrednostima i principima koji su osnova pravog liderstva. Hvala vam na izvanrednom radu koji obavljate i uvek mi je zadovoljstvo biti među vama!
Dragi učesnici,
Predugo je svet liderstvo doživljavao samo kao titulu, kao poziciju, kao mesto za stolom. Ali, u stvarnosti, pravo liderstvo, ono koje transformiše, ide daleko dalje od ovoga.
Liderstvo nije ograničeno na fizičke predmete ili titule, već se nalazi u hrabrosti, u nepokolebljivom uverenju, u odluci koja često može delovati tiho, ali snažno, da se ustane kada je lakše sesti i da se zalaže za principe kada je lakše skrenuti pogled.
Da se izjasni i podigne glas kada je lakše uopšte ne ispuštati glas. Da se odupre, kada je najlakše prilagoditi se gomili.
Mi na Kosovu to znamo bolje od mnogih drugih. Od borbe za slobodu, išli smo sa potpunim uverenjem ka izgradnji demokratije i jakih institucija. Od ugnjetavanja, obavezali smo se da konačno imamo glas, čak i moćan glas.
Od nepravde, borili smo se za slobodu i mir. I, na svakom koraku ovog puta, nisu samo muškarci gurali našu zemlju napred. Naprotiv, bile su to i žene, majke, studentkinje, preživele, sanjarice, one koje su vodile proteste, one koje su se borile za slobodu, one koje su gradile mir, demokratiju i našu državu.
Dakle, bile su to žene. Žene koje su držale svoje porodice na okupu, kada se sve raspadalo. Žene koje su vodile pokrete, često a da ih uopšte nisu nazivale liderkama. Žene koje su preformulisale samo značenje služenja ne zbog moći, već zbog svrhe, zbog cilja.
Transformaciono vođstvo nikada ne dolazi iz ega, već iz empatije. Transformaciono vođstvo nikada ne vlada, već osnažuje, osnažuje druge. Ne zahteva aplauz, ali ipak zahteva promenu, promenu uvek na bolje. I pre svega, transformaciono vođstvo prepoznaje jednu istinu, a ta istina je da nijedno društvo ne može biti potpuno slobodno, pravedno ili progresivno ako je polovina njegovog stanovništva ostavljena iza sebe.
Ovo je podjednako tačno ovde u Prištini kao i u svakom kutku sveta. Ali budimo iskreni, ovo putovanje nikada nije lako. Čak i danas, žene koje vode su stalno dovođene u pitanje, brže su predrasuđene i manje podržane.
Čak i danas, patrijarhat se oblači u nove kostime, krije se iza drugih titula, novijih titula, ali se usuđuje da kaže: sačekajte još malo. Sačekajte svoj red! Sačekajte jer ste žene! Sačekajte jer ste još mlade! Sačekajte jer vaš red nije došao! Sačekajte, ovo je posao za muškarce! Ne svađajte se jer to ne priliči ženama, ćutite i ne govorite! Ali, mi smo uvek stajale pred ovim predrasudama.
I uverena sam da smo čekale dovoljno dugo. Liderstvo koje transformiše ne čeka, već deluje, ono je akcija. Ne traži dozvolu, već otvara vrata. Ne izbegava razlike, već se suočava sa svakom razlikom sa vizijom, integritetom i dostojanstvom.
Ovo kažem ne samo kao predsednica, već i kao žena, kao ćerka, kao majka. Kao žena, kojoj se češće govorilo: ne možeš nego možeš! Pa ipak, izvan onoga što su žene Kosova slušale decenijama, pa čak i vekovima, one su uspele!
Danas one vode, danas menjaju mišljenje, ruše barijere i najvažnije je da smo tek počele, najbolje tek dolazi. Ali, naše putovanje do ove tačke nije došlo samo od sebe. To putovanje vode žene i devojke, koje se nikada nisu slagale sa ograničenjima, odbijale su da odustanu. One koje su jasno znale da ako želimo da naše društvo ide napred, prvi korak moramo napraviti same.
Stoga, kada govorimo o liderstvu koje transformiše, ne moramo gledati van naših granica, niti moramo da se vraćamo daleko u prošlost. Primeri ovog liderstva nas okružuju i veoma su nam bliski, čak i u ovoj prostoriji. Takve su žene poput Vasfije Krasniqi, Shyhrete Tahiri Sylejmani, dve žene koje su postale simbol. Jer, one su bol pretvorile u snagu da krenu napred i promene živote mnogih drugih žena i muškaraca, koji se i dalje bore u tišini sa neizlečivim ranama.
Takva je Fahrije Hoti, koja je gubitak pretvorila u transformativnu snagu za celu svoju zajednicu, za sve žene u svom selu, u svom gradu i šire. Takva je Majlinda Keljmendi, koja je stigla do vrha sveta u džudou i otvorila put ne samo za Kosovo, već i za druge džudistkinje za trijumf Distrije, Laure i Nore Gjakove.
Takva je Igo Rogova, ikona koja je predvodila pokrete koji su temelj transformacije našeg društva. I mnoge, mnoge žene iz civilnog društva, medija, politike i mnoge druge žene, o kojima ne čujemo na televiziji, ali rade mnogo više nego što javno priznajemo.
Hvala svakoj od njih!
Takve su naše poslanice, koje će biti sa vama ovog popodneva. Žene koje ruše barijere u svetu koji često nije blagonaklon prema ženama.
Takve su žene Akademije. Takve su, kao što sam pomenula, žene civilnog društva, naših institucija, informatike i tehnologije, energetike, medicine, prava i svake druge profesije.
Takve ste vi, sve vi koje ste danas u ovoj sali. Jer, i vi ste izabrale da budete ovde, a ne bilo gde drugde, uverene da je sat vremena više jedna sa drugom dodatni sat osnaživanja. Sat vremena više jedna sa drugom je sat podrške i inspiracije da se radi više, bolje i da se mudrije radi ka jednakosti.
Stoga vas pozivam da Nedelju žena ne posmatrate kao samo još jedan događaj. Kada smo bile mlade poslanice, nikada je nismo posmatrale kao običan događaj. Bilo je to mnogo više, kao što sam rekla, platforma gde je svaka debata, svaki sastanak, svaki dan koji provodite zajedno poziv na akciju. Da se podržavamo, da govorimo istinu, čak i kada je teško suočiti se sa njom, da vodimo hrabro. Ne zato što se jednostavno ne plašimo, već zato što znamo da strah nema šanse da se suprotstavi našem zajedničkom cilju.
Svakoj mladoj ženi koja nas vidi i pita se da li je njen glas važan, znajte da jeste, i to veoma važan. Svakom muškarcu koji veruje u jednakost, molim vas da ne stojite iza nas, već rame uz rame sa nama. I svakom lideru ovde, ne pitajte koliko titula imaš, već koliko si života pomogla da se poboljša i transformiše kroz tvoje vođstvo. Jer transformativno vođstvo se odnosi na preuzimanje odgovornosti za svet koji ostavljamo za sobom na kraju našeg mandata.
I konačno, trenutak kada shvatite da i vi možete biti na čelu transformacije jeste kada se nađete kako radite za cilj koji daleko prevazilazi vas same.
Otuda taj čuveni izraz: Nema ništa, ništa što više ispunjava od rada za cilj koji je veći od vas same.
Hvala vam i želim vam uspeh u „Week of Women“, Nedelji žena!
