presidenca-logo
DR VJOSA OSMANI SADRIU
PREDSEDNICA REPUBLIKE KOSOVO
...

Govor predsednika Thaçija na konferenciji „Religija kao instrument mira“ u Tirani

Poštovani prisutni,

Postoji pojam koji je neophodan kada se tretiraju pojave religije i mira, koji je njihova zajednička vrednost.

Kada taj pojam, taj fenomen nedostaje, u sve počinje da se sumnja u jednom ljudskom društvu i u temelju se poljuljaju same pojave religije i mira i njihova povezanost.

Tada se sve može osporiti, preokrenuti i okrenuti naopako.

Prvo se gubi sigurnost i stabilnost, a bez njih nema ljudske slobode, nema organizacije ljudskog društva i sve se stavlja pod znak pitanja.

Pojam i pojava kao zajednička vrednost religije i mira, jeste tolerancija.

Tolerancija među nama, kada je reč o veri u našeg Boga, kao i o našoj veri u čoveka, je vrednost bez koje ne može biti mira ni u jednom ljudskom društvu.

Kao što znamo, svi mi koji smo se danas okupili danas u Tirani, poslednje godine u istoriji čovečanstva, takoreći svuda i svetu, karakteriše izbijanje netrpeljivosti, netolerancije svih mogućih političkih i verskih oblika, kao i ogroman nedostatak spremnosti da shvatimo jedni druge, ne uzimajući u obzir nacionalnu, versku, političku ili rasnu pripadnost i da prihvatimo drugog, koji je samo na prvi pogled stranac.

A mi smo svi pred Bogom jednaki.

Kao takvi, jednaki smo i kad ima mira i razumevanja među nama.

U suprotnom, kada nema političke i verske tolerancije, ljudske tolerancije rekao bih, kao i kada mržnja svih vrsta nadvlada, rizikuje se mir, zloupotrebljava se religija, uz izopačena politička tumačenja u službi dnevnih političkih ciljeva i celom svetu preti da postane veliki nered, s nepredvidim posledicama po sve nas.

Oni koji ne misle da su svi ljudi isti i jednaki, oni ne mogu biti istinski vernici i oni su najveći protivnici mira.

Takvi mir dovode u rizik u ime religije koja nema ništa zajedničko sa svetim knjigama i istinskim verovanjem u Boga.

Doživljavamo dakle, teška problematična vremena, svakako izazovna i niko od nas nema pravo da ćuti, da ne pokaže svoje mišljenje o celoj ovoj političkoj i istorijskoj zbrci, da ne traži odlučno oporavljanje svestrane tolerancije kao osnovne vrednosti religije i mira.

S druge strane, u nasleđu iz prošlosti svakog od naših naroda, mogu se naći primeri koji važe danas, više nego ranije, o tome kako treba pobediti mržnju i netrpeljivost, kako treba ponovo izgraditi toleranciju i razumevanje među nama.

Albanska nacija je u tom smislu dala i daje i dan danas pozitivan primer, koji je veoma dobar i održiv.

Albanci su islamske i hrišćanske veroispovesti, oni su muslimani, katolici i pravoslavci, i sigurno da ima i onih koji su ateisti. Ali, sva ta raznovrsnost identiteta u našem odnosu prema Bogu, živela je u toleranciji i razumevanju, koje su za nas tradicionalna vrednost.

Ove tradicionalne vrednosti treba čuvati i obogaćivati svakoga dana.

Poštovane dame i gospodo,

Dozvolite mi da govorim malo i o iskustvu Kosova sa religijom i mirom, kao i da navedem nekoliko dostignuća koje smo postigli.

Prvo dostignuće jeste što nismo dozvolili da se upotrebi religija u ratu na Kosovu za slobodu i nezavisnost.

Dakle, Oslobodilačka vojska Kosova nije dozvolila da ikakva verska ideologija postane deo njene borbe.

Tako smo nastavili kosovsku tradiciju i nikada nismo imali međuverski sukob.

Čak i tokom ratnih godina, Oslobodilačka vojska Kosova nije dozvolila da se diraju verski ili kultni objekti, bilo koje religije.

Drugo, Kosovo je obuhvatilo religiju i verske poglavare u napore za izgradnju mira i razumevanja među ljudima, još od okončanja rata.
 
Među mojim prvim inicijativama kao predsednika Republike Kosovo bilo je osnivanje Komisije za istinu i pomirenje.

Među prvim i ključnim podržavaocima ove inicijative bili su upravo verski poglavari na Kosovu, iz svih verskih zajednica.

Ta podrška je nastavljena, a uloga verskih zajednica ostaje ključan u međuetničkom pomirenju, jačanju mira i povećanju tolerancije na Kosovu.
 
A treće, verski poglavari na Kosovu su izgradili mostove komunikacije i saradnje među njima.

Oni pored toga što se sastaju za praznike, sastaju se i na redovnim sastancima, na kojima govore o izazovima i traže put za produbljenje saradnje među njima.

Tako šalju poruku tolerancije i suživota, a religiju stavljaju u službu mira na Kosovu.

I na Kosovu smo se suočili sa izazovom pojave ekstremizma i radikalizma. Ali, kao društvo, kao država, odreagovali smo odmah.

Izgradili smo zakonodavstvo koje zabranjuje, ne samo širenje verske mržnje, nego i učestvovanje u ratovima van Kosova.

Preduzete su mere protiv onih koji su podstrekivali na mržnju, ali i onih koji su učestvovali u tuđim ratovima.

Kosovske institucije sada rade sa onima koji su išli u te ratove, ali su se pokajali i traže da se vrate.

Zajedno sa verskom zajednicom radimo na povratku i ponovnoj socijalizaciji povratnika.

Dame i gospodo,

Kao što sam i ranije istakao, i danas, kao i u prošlosti, održavanje duha tolerancije i razumevanja živim je izazov koji će postojati i ubuduće.

O jačanju ovih vrednosti i o jačanju veze između religije i mira, biće govora i na ovoj konferenciji.

Ovde nemamo rešenja niti drugu alternativu.

Ovde nemamo veze sa pluralizmom, sa demokratijom, sa sukobom slobodnih mišljenja.

Svi mi koji imamo makar malo odgovornosti u politici, religiji, javnom životu, treba uvek da imamo jasno mišljenje sa porukom koja se ne sme kompromitovati.

Tolerancija među nama je vrednost bez koje ne možemo da izgradimo društvo koje je u miru sa sobom i Bogom.

Hvala! 

Ovaj post je takođe dostupan na jeziku: SQ EN

This site is registered on wpml.org as a development site.