Govor predsednice Jahjaga pred studentima, na Pravnom fakultetu Univerziteta u Pritini
Zahvaljujem vam se na vaem učeću na dananjem događaju, na kojem ujedno i zaključujem moj petogodinji mandat kao predsednica Republike Kosova.









Potovani ministre Bajrami,
Potovani ministre Kuçi
Potovani rektore prof. dr Marjan Dema,
Potovani profesori Univerziteta u Pritini,
Potovani studenti,
Dame i gospodo,
Zahvaljujem vam se na vaem učeću na dananjem događaju, na kojem ujedno i zaključujem moj petogodinji mandat kao predsednica Republike Kosova.
Ovde sam sa vama jer sam ubeđena da je ključ naeg uspeha, kao to se i vidi, i neophodna promena kako bismo obnovili Kosovo, u vaim rukama.
U rukama ove generacije, koja ovde sedi i vaim vrnjacima u drugim gradovima i kosovskim selima, koji trae jedno Kosovo koje ispunjava viziju, za koju su vai roditelji, pa čak i vai dedovi dali velike rtve.
Vi dobro znate koje su te rtve. Mnogi od njih su u ranoj mladosti bili primorani da napuste kolu zbog uslova kosovskih porodica koji su im obezbeđivali samo preivljavanje.
Većina vaih roditelja je napustilo obećavajuće karijere, kako bi se pridruili mirovnom otporu u nadljudskim pokuajima da ne podlegnu, da ostvare slobodu po svaku cenu i u svim okolnostima.
Da njihova deca ne dele istu sudbinu da ivljenjem pod represijom, potlačeni, i nejednaki. Da ne nose isti teret, da ne rtvuju sami sebe, već da napokon prekinu nepodnoljivi ciklus nasilja.
Jedan deo vaih porodica je gonjen, izbačen, proteran i ubijen u ratu, kako bismo mi danas hodali hodnicima Univerziteta u Pritini, kako bismo bili slobodni da traimo znanje i da otvorimo misli, radi ostvarivanja naeg ljudskog potencijala.
Kako bismo danas izgradili dravne institucije. Kako bismo điveli dostojanstveno. Kako bismo izgradili stabilno Kosovo.
Od vas traim da se svakoga dana, dok krećete na predavanja ili dok spremate ispite u bibliotekama, setite ove rtve, jer samo tako ćemo shvatiti i biće nam jasno koliko visoku cenu ima ova naa sloboda.
Toliko visoku cenu, da nikad ne shvatimo olako slobodu, već da shvatimo da na naim plećima imamo bitnu misiju: da Kosovo učinimo boljom zemljom.
Za ovih pet godina, tokom kojih sam imala čast i privilegiju da budem vaa predsednica, izbliza sam videla nekoliko lica Kosova.
Videla sam jedno jo neizlečeno Kosovo, duboko potreseno ranama duge represije i nemilosrdnog rata. Umorno od sukoba, iznemoglo i edno pravde.
Videla sam jedno drutvo, često demoralizovano, zbunjeno u vezi sa tim koje su vrednosti i principi stubovi nad kojima se oslanja nae drutvo i naa drava. U dvoumljenju koja pitanja treba da nas ujedinjuju, i gde moemo pronaći zajednički jezik.
S vremena na vreme videla sam pesimističko Kosovo koje sumnja da imamo volju i snagu da izgradimo i zatitimo ideale koji treba da nas mobilizuju u izgradnji nae drave, koji su kompas naim postupcima, kako posebnim tako i zajedničkim, svakoga dana.
Tačno je da sam videla i drutvo koje gubi strpljenje i poverenje u nepaljivu političku klasu koja moe da zastupa njihove interese i da im obezbedi bolji ivot.
Naalost ovo govorim teka srca videla sam i Kosovo gde je jedan deo građana poao na put bez povratka, umorni i razočarani od obećanja da će jednog dana biti bolje.
Ali, tokom ovih pet godina, videla sam i izvanredno Kosovo, koje ivi duboko u duama njegovih građana.
Kosovo u kojem je zaista bolje, zahvaljujući volji njegovih ljudi i njegovih građana.
Kosovo u kojem je zaista bolje, zahvaljujući volji njegovih ljudi da napreduju, da optimistično zagrle budućnost i da uz entuzijazam reflektuju nad ovim retkim istorijskim trenutkom, koji smo na sreću doiveli.
Videla sem zemlju okruenu svojim građanima, uz bajkovitu ljubav, nadahnjujućom aurom, gde su ljudi, ne samo odlučni da ive već su i uporni u ostvarivanju njihovih ambicija, gde se građani solidariu jedni s drugima, gde dele hleb i so, dobro i loe.
Mlade, koji kreativnoću, bez mnogo galame, znanjem i talentom rue ograničavanja koja su nemilosrdno postavljena oko njih.
Nepokolebljivo drutvo, nesalomivo u njegovom opredeljenju da zagrli sve. Svi odlučni da izgrade, da obnove i da napreduju.
Videla sam Kosovo koje mi najvie daje snagu.
Polako, ali sigurno vidim kako se jedno drutvo uzdie i jača, spremno da odbije zlo u svakom obliku u kojem se pojavi, koje je glasno protiv zlostavljanja i nepravde, koje je počelo da ne tolerie klijentelizam, koje će odbiti nepotizam, koje će biti nemilosrdno protiv onih koji zloupotrebljavaju i dre za taoca njegov razvoj.
Kosovo koje pravično shvata izazove koji su pred njim koji se rasprostiru od unutranje konsolidacije demokratije i bez kompromisnog uspostavljanja reda i zakona i protiv jakih do učlanjenja u OUN u jednoj izuzetno polarizovanoj globalnoj klimi.
Znamo, da da bi se suočili sa ovim izazovima, treba puno, puno angaovanja i ovo Kosovo kojem teimo ne moe se izgraditi tokom noći, jer nai problemi ne trae brza reenja.
Ne moemo imati kratkoročna reenja za nerazvijenu privredu, visoku nezaposlenost, za zdravstvo na reanimaciji i za obrazovanje koje ne odgovara zahtevima trita i vremena.
Ovo je Kosovo koje nalo njegov glas i hrabrost da trai jednak tretman, da doprinese u reavanju i da nastavi da zasluuje mesto koje je steklo za stolom.
Drava koje ja sebe počela da shvata za ozbiljno. Nepokolebljiva i bez dilema u vezi sa njenim uvrtavanjem na pravednu stranu istorije, ubeđena i ponosna na oni to predstavlja i doivotno zahvalna Sjedinjenim Američkim Dravama i evropskim dravama saveznicima na njihovom poverenju u ovo drutvo i ove ljude kako bi ostvarili ovu viziju.
Potovani studenti,
Kosovu treba promena i hrabrost, volja i posebno smelost da načini ove izmene, a ona treba da dođe od vas. Treba da dođe sada.
Pred nama ima puno izazova, i nijedan nije lak, dakle nemamo prostora za greke niti za pretpostavke. Mnogobrojne dananje prakse koje su zastupljene takoreći u svakoj instituciji u svakoj oblasti ivota, treba da okončamo.
Treba da na posao usmerimo kako treba na Kosovu. Poslednji je čas da naa drava postanje dostojanstvena za ivot, za privrednu i političku mobilnost a to će biti moguće samo kada vladaju red i zakon i kada smo pred njima svi jednaki.
Dve vreline su nas okarakterisale u ove dve teke decenije za nae porodice: hrabrost i odlučnost da izmenimo tok nae istorije. I eto, danas, zahvaljujući ovoj odlučnosti ivimo u naoj nezavisnoj dravi.
Danas nam je potrebna jedna kritička mera, za koju verujem da je dobri ljudi ove zemlje grade, čija je volja, da Kosovo dovedemo do sledećeg cilja, nezaustavljiva.
Nikada ne treba da prestanemo da radimo kako bismo ovu viziju videli ostvarenu
I sada, na kraju, dozvolite mi da izrazim moju zahvalnost građanima Kosova, koji su me nadahnuli njihovom odlučnoću i poverenjem u njuhovu misiju da izgrade Kosovo.
Dozvolite mi da se sa ove govornice zahvalim i mojoj porodici na netedljivoj podrci tokom čitavog mandata. Mojim odanim roditeljima i mom muu Astritu koji su bili moj stub.
elim da se zahvalim mom osoblju, mojim vernim savetnicima, koji su dali sve od sebe, koji su mi pomogli u ovom kritičnom periodu. Radom i straću kojom su vrili njihove odgovornosti, videla sam posvećenost koju građani Kosova imaju za njihovu zemlju.
Bila je čast i privilegija da budem vaa predsednica. Večno sam vam naklonjena!
Hvala vam!