presidenca-logo
DR VJOSA OSMANI SADRIU
PREDSEDNICA REPUBLIKE KOSOVO
...

Govor predsednika Thaçi u Nedelji žena 2017

Na početku dozvolite mi da vam izrazim veliku zahvalnost za organizovanje Nedelje žena, kao vrhunac u kalendaru kreiranja politika u oblasti rodne ravnopravnosti i zastupljenosti žena u političkoj sceni Kosova.

Veoma smo ponosni, ali i svesni toga da mnoge aktivnosti i mnogi uspesi tokom godina slobode i nezavisnosti u oblasti podizanja svesti o pravima žena u našem društvu, jesu rezultat zajedničkog rada između NDI-a, USAID-a i zajednice kosovskih žena u politici, civilnom društvu i biznisu.

Nedelja žena je plemenita i odgovarajuća inicijativa, jer ova aktivnost okuplja zajedno predstavnike iz svih političkih stranaka, društva i poslovnog sektora, a sada je već poznata kao platforma u kojoj učesnici prevazilaze stranačku, etničku pripadnost ili politička uverenja, i zajedno se angažuju za tretiranje pitanja koja su od interesa za društvo i državu Kosova.

Mislim da teme koje se pokrivaju ove nedelje su od suštinskog značaja za unapređenje zastupljenosti i rodne ravnopravnosti – od raspodele budžeta koji odgovorno odražava rodnu ravnopravnost i razvoj programa za podršku ženama preduzetnicima, do reformi u pravosuđu koje kažnjavaju hvalisave kriminalce koji napadaju žene, kako u porodici, tako i na radnom mestu.

Međutim, mislim da je važno da danas, ovde sa vama, razgovaramo o nekoliko tačaka nacionalne politike koje zajednički utiču na sve ljude, nezavisno od pola ili etničke pripadnosti.

Ne mislim da bi trebalo da imamo ženske političke teme, ili da su teme o kojima razgovaramo danas u političkom kontekstu, od demarkacije i liberalizacije viznog režima do transformacije KSB-a ili reforme u pravosudnom sistemu – muške ili ženske teme.

Mi smo prva država na Balkanu koja je za Vrhovnog komandanta KSB-a imala jednu ženu, gospođu Atifete Jahjahga – koju sam uvek spomenuo kao uspešan primer borbe za prava i jednaku zastupljenost polova.

Danas, u stolovima za ručak ili pored televizora, politička debata nije sužena samo u muškim odama, nego se projektuje u društvenim mrežama, u razgovorima u kojima žene imaju jake i argumentovane stavove kao i muškarci.

Dozvolite mi onda, da u duhu opšte društvene rasprave nudim nekoliko tačaka rasprave koje mogu biti u vašem interesu u ovom forumu, ali i u interesu ostalih aktivnosti Nedelje žena:

Kao prvo, Kosovo ove godine ulazi u novom izbornom ciklusu na lokalnom nivou, dok po atmosferi između političkih stranaka koje su počele da raspravljaju vidim, da posvećuju pažnju i nacionalnim izborima, bez obzira da li će biti održani u redovnom roku 2018. godine ili ranije.

Ja sam pokrenuo izbornu reformu, nezavisno od ovog kalendara, jer smatram da je došlo vreme da analiziramo situaciju nakon nekoliko nacionalnih i lokalnih izbora, koji su organizovani nakon proglašenja nezavisnosti.

Nema sumnje da je došlo do velikog napretka u organizovanju izbora.

Centralna izborna komisija je stekla odgovarajuće iskustvo i prikazani deficiti u izborima nakon nezavisnosti sada su svedeni na minimum.

Niko na Kosovu ne sumnja na izborne rezultate u pogledu rangiranja stranaka.

Ali, istovremeno, ne možemo da zatvaramo oči i uši pred činjenicom da u spiskovima ima velikih optužbi za uticaje i manipulacije, gde su žene najveće žrtve.

U nekim trenucima, izgleda skoro prihvatljivo, da glasovi ženskih kandidatkinja prelaze prema muškim kandidatima.

Ova pojava je zabeležena kod svih stranaka i u svim opštinama.

Mislim da postoje mogućnosti da se sistem pojednostavljuje, da odbrojavanje glasova kandidata bude brže i potpuno dekriminalizovano i da će izborne reforme doneti veći kvalitet u Skupštini Kosova, ali i na lokalnom nivou.

Nije dovoljna samo jedna žena predsednica i nisu dovoljna samo 30% obaveznih mesta, jer je potencijal kosovske žene mnogo veći.

Ne znam da li ćemo postići da dopunimo, raspravljamo i usvojimo ovu izbornu reformu, ali znam da ovaj proces treba da počne i da treba da imamo logični završetak – jednostavan izborni sistem, demokratski, transparentni sistem, fokusiran na jačanje glasa naroda i oslabljenje različitih pritisaka.

 Mislim da vi, poštovane žene iz politike, ali i iz civilnog društva treba da dajete značajan i snažan doprinos u ovom procesu.

Drugo, treba da raspravljate i da mi pomognete i u mojim idejama po pitanju transformacije KSB-a.

 Svestan sam da je ova tema i inicijativa donela čudnu debatu –kako apsolutna većina kosovskih građana, tako i nevećinske zajednice, su podržale ovaj predlog i Nacrt zakona, međutim dobili smo i niz primedbi od prijatelja Kosova i glavnih doprinosioca naše slobode i nezavisnosti.

Drago mi je da se primedbe ne odnose na naše pravo da imamo vojsku, ili da budemo bezbedni i da razmišljamo o sigurnoj budućnosti naše dece, nego samo na metodologiju i hronologiju koraka.

Nacrt Zakona o KSB-u koji sam dostavio, zasniva se na jednom procesu, na reformisanju arhitekture bezbednosti, koji je počeo od proglašenja nezavisnosti i rezultirao preporukom osnivanja vojske još od 2014. godine.

Međutim, danas situacija u regionu i svetu nije ista.

Nije moguće da ne razmišljamo o povećanoj ulozi Rusije, prema diskursu i agresivnim akcijama Srbije ili prema povećanju egzistencijalne nesigurnost u EU i NATO-u.

Naše Kosovo nikada nije sigurno 100% dok ne budemo priznati kao nezavisni i suvereni od strane svih naših suseda.

Naše Kosovo nikada neće zaboraviti našu prošlost, genocid, ubistva i silovanja, dok se jezik i akcije suseda zaista ne zasnivaju na dobrosusedstvu.

Ja sam lično vodio dijalog sa Srbijom, ja sam inicijator  da govorimo o prošlosti i pomirenju i da pružimo ruku pomirenja bivšem neprijatelju, ali ove naše akcije i ova naša posvećenost miru i dijalogu treba da bude praćena garancijom da se prošlost nikada više neće ponoviti.

Želim da kosovski Srbi budu deo ovog procesa, da Ustavom promenimo ime i da se KSB naziva pravim imenom, kao Oružane snage Kosova, ali sa druge strane nismo prihvatili Ahtisarijev plan i nismo izradili naš Ustav da nas on blokira u napretku ili da neko ima veto na našu bezbednost.

Niko ne može imati veto na bezbednost Republike Kosovo.

Mi možemo da čekamo danima ili nedeljama da se pronađe zajednički jezik, ali svakako da ne možemo čekati godinama da počnemo sa procesom transformacije KSB-a.

I ovde mislim da je neophodan glas žena. Bezbednosni sektor nije potpun bez uključivanja i glasa žena.

Majke Kosova su one koje traže bezbednost za svoju decu, i kosovske majke i žene, bez obzira na etničku pripadnost,  treba da daju svoj doprinos bezbednosnoj arhitekturi.

Transformacija KSB nije proizvod koji se može izvršiti za dan ili jednim zakonom. To je proces koji će trajati godinama. Govorimo o početku sveobuhvatnog i pažljivog procesa.

Nemamo novca za trošenje uzalud. Nemamo ni vremena da trošimo, jer smo previše toga potrošili, moramo da idemo napred i uveren sam da uz pomoć SAD-a i NATO-a ćemo ići napred.
   
Treće, naš fokus mora da bude ekonomski razvoj.

Ja više ne učestvujem u stranačkim politikama i ne oglašavam se za stranačke programe, ali znam da je otvaranje novih radnih mesta jedna zabrinutost, izazov i preokupacija svih građana Kosova, kako na jugu tako i na severu,  kako Albanaca tako i Srba, Bošnjaka, Turaka, Roma i drugih etničkih grupa.

Učešće žena na tržištu rada je i dalje neprihvatljivo nizak. Jedna od najvećih tragedija na Kosovu danas ne pripada etničkom nasilju – tu je bilo osnovnog napretka u poslednjih nekoliko godina, naročito nakon Briselskog Sporazuma.

Ne, tragedija je situacija u kojoj već godinama mnogi kosovski građani ne mogu da nađu posao i to posebno pogađa žene na Kosovu.

Mnoge od njih ne mogu da nađu posao, dok su mnoge druge pod neprihvatljivim pritiskom da se fokusiraju na domaće poslove od strane porodice i njihovog okruženja.

Stoga, pozivam poštovane žene poslanice da budu uporne da zakoni i fiskalne i ekonomske reforme imaju obavezno rodno budžetiranje.

Zahvaljujem se puno USAID-u i Ambasadi SAD na velikoj podršci koju su dali za zapošljavanje žena, ali kosovska politika mora još više učiniti u ovoj oblasti.

Ja sam optimista da i programi koji se očekuju u budućnosti, kao što je MCC fond, odigrati pozitivnu ulogu u uključivanju rodne ravnopravnosti u privredi, ali mislim da svi zajedno imamo još više toga da uradimo za poboljšanje situacije u zapošljavanju. Možda statistike nisu precizne, ali u svakom slučaju svi znamo da se treba uraditi još više, da na Kosovu svako ima priliku da svojim trudom i znojem, održava porodicu i obezbedi sigurnost za decu i svoju porodicu.

Poštovani organizatori

Ovo su neke tačke koje sam želeo da podelim sa vama, ali naravno rasprava ne počinje i ne završava sa njima.

Vaš program je veoma zauzet, mnoge teme su obuhvaćene i Nedelja žena obećava da donese novi kvalitet u diskusiji o prioritetnim pitanjima, od zdravstva do obrazovanja i ekonomije, ali mislim da su političke predstavnice svih stranaka koje vidim ovde, danas sposobne i spremne da vode ove procese.

Hvala vam još jednom na pozivu i ovom prilikom želeo bih da u narednim danima i nedeljama razgovaramo o tome kako možemo unaprediti našu zajedničku agendu rodne ravnopravnosti.

Ovaj post je takođe dostupan na jeziku: SQ EN

This site is registered on wpml.org as a development site.